Što je zapravo bezuvjetna ljubav:
legenda ili moguća stvarnost?
Rado bih vam rekla da je to samo legenda o kojoj svi pričaju a nitko je nije vidjeo 
Ali istina je da je bezuvjetna ljubav zapravo BAZA bilo kojeg zdravog odnosa, a ponajviše SA SAMIM SOBOM.Bezuvjetno voljeti drugoga znači voljeti ga u njegovoj suštini, esenciji, kao biće koje je isto kao i vi, poduzelo pothvat dolaska na Zemlju kako bi kreiralo i raslo kroz životne kontraste, kroz situacije, i odnose – kakvi god bili (zapravo, oni koji vas najviše ”povrijede” su oni od kojih najčešće najviše učite, zar ne?
Druga osobe je biće koje vam je ogledalo i zrcali vam vas samoga kako biste lakše rasli, zavoljeli se, probudili se.
Drugu osobu se treba gledati kao jedinstvenu individuu, a ne kao produžetak nas.
Bezuvjetna ljubav u odnosu je ples u kojem sudjeluju oba partnera, jer oba imaju različit pogled na svijet, i potrebno je učiti od drugoga kako nadopuniti vlastite vidike njegovima, umjesto očekivati od da vidi svijet kroz vaše oči. U raznolikosti je evolucija! Kako bi svijet izgledao kad bismo svi imali iste interese, želje, ideje…. pfff, dosadno, sterilno, bez inicijative – jer kontrasti (različitosti) inspiriraju, potiču na akciju, obogaćuju.
Potrebna je ljubav prema samom sebi s obje strane, kao i samopoštovanje s obje strane.
U zdravom odnosu vidite i prihvaćate srž drugoga, njihovu osobnost i pogled na svijet.
Znate svoje osobne granice i koja su zdrava ponašanja, a koja su bazirana na tome da želite da vas drugi usreći (good luck with that!).
Odnos s drugim je kao dodana vrijednost, šlag na torti vašeg odnosa sa samim sobom.
Bezuvjetna ljubav počinje sa samim sobom.
Piece of cake.
Da bismo imali bilo kakav zdrav odnos, prvo moramo naučiti sami sebi dati ljubav i imati zdravo samopoštovanje. To ne znači da nikada nemamo emotivne vrhunce i nizine (izazove) niti da nam nikada nije potrebna podrška i pažnja.
To znači da se generalno moramo dobro osjećati u vezi samog sebe, da se volimo i da prepoznajemo pozitivne karakteristike i talente u sebi. To također znači da možemo stajati stabilno na svoje dvije noge kao individua bez da trebamo romantični odnos s drugim da nas definira tko smo ili da nas upotpuni. Možemo biti s drugim u odnosu i dalje biti svoji u potpunosti – dakle, možemo biti osoba koju volimo i poštujemo
Kada sami sebi date bezuvjetnu ljubav, vi zapravo sebi dopuštate da se vidite kao vrijednog ljubavi, bez obzira na „mane“ ili prošle greške koje sami sebi bilježite.
Odlomak iz moje knjige Peti Element:
“Drugi su naša ogledala. To zapravo znači da ono što vidimo na njima, priču koju o njima pričamo, postoji samo u našim glavama. Dok živimo identificirani sa egom, mi zapravo nemamo odnos sa drugim ljudima, već sa našim mislima o drugim ljudima. Naša priča o njima je ta koju vrtimo i držimo ih u toj priči jer igraju određene uloge, a najčešće smo mi njihova žrtva. Tada vidimo samo naš koncept o ljudima, a ne stvarne ljude. Tražimo od njih da nas vide, da nas priznaju, da nas ispune, da potvrde da vrijedimo, da nas razumiju. Sve to tražimo od drugih jer živimo kroz ego. To ne znači da ne trebamo druge ljude u svojem životu. Naravno da trebamo – od prodavača u dućanu, poštara, naših partnera, roditelja, prijatelja. Ono što ne trebamo jest da nas drugi ljudi vole da bi bili OK. Mi ne trebamo tuđu ljubav i potvrdu da bismo preživjeli. Trebamo slobodu od traženja toga! Mi zapravo tražimo od drugih da nas vide, vole i razumiju, dok mi sami upravo zbog te potrebitosti nismo u stanju to isto dati sebi niti njima. I ne možemo se izvući iz ovog začaranog kruga traženja od drugih da nas ispune sve dok ne shvatimo da nam je motivacija zapravo sebična. Kroz oči ega, mi ne volimo druge, mi ih samo trebamo da bi nama bilo dobro. Sjetimo se kako sve ego koristi druge da bi ojačao svoju sliku o sebi, pa makar i kao žrtva.
✧
Bez obzira o kojem se odnosu radilo, parterskom, roditeljskom, prijateljskom, poslovnom – ego uvijek nešto traži od drugoga. Koristi druge da bi dobio pažnju. Traži od drugoga da voli u nama ono što mi sami ne volimo. Traži od drugoga da nas spasi iz vlastitog mentalnog kaveza u kojem smo se upravo i našli zato jer smo se poistovjetili sa odvojenim, malim ja koje nikada nije dovoljno i uvijek treba i traži još od drugih, izvana. Kada gledamo kroz oči ega, ne vidimo druge. Vidimo samo našu projekciju na njih, odnosno, našu priču o njima. U toj priči najčešće nam ne mogu dati ono što želimo ili nam daju ono što ne želimo, kako god – nije dobro. Želimo i trebamo da se onaj drugi promijeni da bi mi bili OK. O načinima na koji ego sabotira naše odnose detaljno sam pisala u poglavlju o egu. Činjenica jest da mi zapravo nikada ne reagiramo na nekoga drugoga, već na našu priču o drugome. Stvorili smo mentalnu kopiju osobe i tamo je zatvorili u našem umu kako bi se uklopila u naš koncept dobrih i loših ljudi. Stvarna osoba i ta mentalna kopija nisu isti čovjek. Jedan je živ, a drugo je neživi koncept ili priča o toj osobi koja postoji samo u našoj glavi. Zbog toga ne vidimo tko drugi zaista jesu. Ne možemo biti prisutni sa drugima jer ih gledamo kroz mentalne koncepte. Ne vidimo tko oni zaista jesu. Svatko je jednako vrijedna ekspresija jedne nedjeljive Stvarnosti.
✧
Jeste li se ikada pitali kako su neki ljudi u stanju počiniti djela mučenja drugih bića? To je zato jer su drugo ljudsko biće sveli na mentalni koncept. Ne vide čovjeka već koncept, pa se dešava potpuna desenzibilizacija na živost drugog bića. To je uvijek siguran znak da je lijevi um prevladao. Desni um zanima samo živo, dok lijevi mehaničko i neživo. Pa tako kada smo dominantno lijeve percepcije, vidimo koncept muslimana, katolika, židova, crnca, ljevičara, desničara, političara, seljaka, itd. A kada svedemo ljudsko biće na koncept, oduzimamo mu živost i odnosimo se prema njemu kao prema neosjetljivom, mrtvom predmetu. Svaki puta kada gledamo druge kroz svoje predrasude koje su nastale kroz dječja iskustva i odgoj u određenoj kulturi, tada ih „ubijamo“ jer ne vidimo isti život i Stvarnost koja teče kroz njih. Drugim riječima, odvojili smo sebe od njih, njih od Stvarnosti, pa time i sebe od Stvarnosti. To ne znači da opravdavamo tuđe postupke, ali znači da ih ne prosuđujemo temeljem postupaka koje čine. Ne postoji ništa neprihvatljivo. Mi se samo bojimo gubitka svojeg dualističkog načina gledanja na svijet. Bojimo se gubitka našeg dragocjenog identiteta koji opravdano pati jer drugi nisu onakvi kakvi bi trebali biti. Kada nema sudca u nama, tada nema niti odvojenosti. Sve što vidimo na drugima smo mi sami. Ako nam drugi izgledaju nepošteno, zlo i strašno, to je zato jer vjerujemo svojim mislima – svojoj priči o njima.
✧
Vrlo je važno da naučimo biti sami sa sobom prije nego može biti intimni s drugime na zdrav i ispunjavajući način. To ne znači da moramo zaista i fizički biti sami, već da moramo pronaći izgubljenu konekciju sa svojom unutrašnjosti – sa Jastvom. Jedino tako možemo istinski služiti drugima: da ih vidimo kroz oči Prisutnosti, sa sjedala Jastva kao jedinstvene izraze jedne nedjeljive Stvarnosti. U mnogim mitovima, legendama i pričama Bog se preruši u prosjaka ili staru vješticu kako bi testirao glavnog junaka da li je zaista iskren i suosjećajan prema svima, ili ljude tretira prema površnom, vanjskom izgledu ili iz koristi. Zapamtite: svatko tko ulazi u vaš život, čak i samo na trenutak je prerušeni Bog, Jastvo.”
Kako živjeti Bezuvjetnu Ljubav (koja JESTE!) pronađite u knjizi Peti Element. Sve o knjizi možete naći ovdje.
Pogledajte i video na temu
Harmonije u Odnosima:
Ljubim.
