Novac i svjesnost obilja – vježba za otključavanje osjećaja oskudice

A nakon toga istražite svoj odnos sa novcem odgovaranjem na donja pitanja.

Za mene je novac…

Koja su moja uvjerenja u vezi novca? Npr. Novac je izvor zla. Novac nije važan uopće. Bogati se bogate a siromašni siromaše. Nisam dobar s novcem (ne ide mi). Novac je ograničen. Novac je mjerilo moje vrijednosti i statusa. Moram teško raditi da bi imao novaca. Ili mogu biti bogat ili mogu biti sretan. Ili mogu biti bogat ili mogu biti zdrav. Ili mogu biti bogat ili mogu biti duhovan. Sebično je htjeti imati novaca. Novac kvari. Novac je izvor moći.

Koja su uvjerenja mojih roditelja o novcu?

Kako se slijedeća 3 Mita o novcu pojavljuju u mojem životu:

• • Nikada nema dovoljno.

• • Više je bolje.

• • Jednostavno je tako – bogati su bogati a siromašni su siromašni.

Imati ću dovoljno novaca kada…..

Moja „brojka“ je:   (Koji iznos novaca bi mi bio dovoljan da se opustim u vezi novca?)

Strah mi se pojavljuje u vezi novca kada ….

Pohlepa u vezi novca mi se pojavljuje kada….

Škrtost u vezi novca mi se pojavljuje kada…

Kako se u mojem tijelu osjeća obilje, a kako oskudica?

Koji je moj odnos prema davanju/doniranju/poklanjanju?

Nisam financijski slobodan zato jer ….

Želio bi imati više novaca, ali ….

Sada, razmislite o tome da je NOVAC = LJUBAV.

SVE ŠTO STE ODGOVORILI U VEZI NOVCA PRIMJENITE NA LJUBAV. Vaš odnos prema novcu je odnos prema ljubavi. Mislite da nema dovoljno? Ne dajete drugima (škrti ste)? Čuvate? Ne zaslužujete ga?

Rat, siromaštvo, kriminal, nejednakost – sve je to uzrokovano strahom koji je vezan uz novac.

Novac je energija, a energija je bezgranična.

Samo naš strah vezan uz novac i naša ograničena uvjerenja o novcu stvara nam iluziju da je novac oskudan.

Novac je energija, a kvantna fizika nam dokazuje da je cijeli Univerzum sastavljen od energije koja nije ograničena. Energija postaje materija kada se fokusiramo na nju. Ako se fokusiramo na nedostatak novca, fokusirani smo na nedostatak ljubavi. I privlačimo isto. Novac je samo simbolika, ali smo mu mi dali moć našeg preživljavanja.

Novac nije sredstvo putem kojega ćemo doći do nekog cilja, iako nam se tako čini. Obilje je u nama, ali ga ne osjećamo jer nam je pažnja na nedostatku.

Novac, radost i zdravlje su automatski plodovi našeg bivanja u sadašnjem trenutku.

Evo i odlomak iz moje knjige Peti Element na tu temu:

✧

“Ego konstantno mjeri svoju vrijednost, odnosno nevrijednost uspoređivanjem s drugima. Zaista, kada razmislite, primijetiti ćete da ego u odnosima s drugima, igra uvijek istu igru: „tko vrijedi više“? Kada smo nadmoćniji nad drugima jer, po procjeni svojeg ega, imamo više, znamo više, ljepši smo, uspješniji smo, bogatiji smo, ili nešto drugo, osjećamo zadovoljstvo. To je egova zadovoljština. U tom trenutku je neravnoteža između ega u našu korist. Većina nas uživa u takvoj prednosti, no radi se i dalje o ego uspoređivanju. Prema prirodnim zakonima, ono što je gore, mora sići, pa tako postoje i trenuci u kojima naš ego procjenjuje da je manje vrijedan u usporedbi s drugime. U tim trenucima smo akutno svjesni svoje „nedovoljnosti“.  Život nam se tako svede na trku za trenutke kada osjećamo zadovoljstvo zbog nekog uspjeha ega i neizbježno izmicanje trenucima u kojima je ego neuspješan (po vlastitoj procjeni, jer je ego Interpretator i sam sebi najveći sudac i procjenitelj).

✧

Zbog osjećaja nedovoljnosti koji je posljedica odvojenosti od svoje prave prirode i duhovne dimenzije postojanja, ego se uspoređuje s drugima pokušavajući na taj način ustoličiti svoju vrijednost. Za ego ne postoji istinska vrijednost u svakome koja je „bogom dana“. Ego se jedino zna uspoređivati. No, čini to kroz usporedbu nečega što nije za usporediti. Jer, s kime ili čime se god uspoređivali, radi se samo o fizičkoj manifestaciji iz istog Izvora. Sve što je nastalo iz Izvora je jednako vrijedno – a to znači u potpunosti zaslužuje bezuvjetnu ljubav samim svojim postojanjem. Nitko nije u svojoj srži bolji od drugoga, ma koliko god pokušavali kategorizirati ljude na više ili manje uspješne, pobjednike i gubitnike, probuđene i spavače. Dualnost je dualnost.

✧

Uvijek će biti netko tko će u usporedbi s nama, biti bolji i nekoga tko će biti lošiji. Pitanje je samo tko je taj koji procjenjuje? Uvijek je to ego. A tko ste vi? Vi ste taj koji promatra ego kako pokušava kontrolirati život, Stvarnost i stvara dualnost i konflikt misleći da čini nešto korisno i nekuda stiže. Ako se i procjenjujemo boljima kroz egove koncepte (mlađi smo, uspješniji, ljepši, bogatiji, pametniji), samo je pitanje vremena kada će se desiti obrnuta situacija. Nestati će novaca, tijelo će ostarjeti, doći će novi šef ili netko tko zna više od nas. Sve su to usporedbe fizičke forme i onoga s čime se ego identificirao. Kada se imamo potrebu uspoređivati, sjetimo se da svi dijelimo jednu istu stvar: ma koliko bili stari, mladi, uspješni ili neuspješni, lijepi ili ružni, bogati ili siromašni: svi ćemo umrijeti i naša tijela će se vratiti u zemlju.

✧

Ego stalno pokušava nešto gomilati i tako dodati svojoj slici o sebi. Za ego nikada nije dosta ničega. Zbog toga što na dubokoj razini osjećamo da je naš ego samo prolazni identitet, pokušavamo ga zadržati i učiniti stvarnim. Želimo potvrditi svoju priču. Kada smo identificirani sa egom, ne prepoznajemo svoje Jastvo, Svijest koja postoji kao podloga svih naših životnih iskustava, već vidimo samo naša fizička životna iskustva. Ego tako pokušava samog sebe učiniti neprolaznim kroz gomilanje: stvari, novaca, znanja, sjećanja, događaja, uspjeha… Kada god želimo još nečega da bismo se osjećali bolje u vezi sebe, to proizlazi iz egove ideje o nedostatku. Kaže:

„Kada nešto dobijem, tada ću se dobro osjećati.“ Ili: „Nečega nema dovoljno.“ Ili: „Ne dobivam dovoljno ljubavi, pažnje, novaca, priznanja, ljubaznosti, potvrde.“ Drugim riječima, treba još. I nikada nije dosta. Uvijek će se iza ugla pojaviti nešto novo čega egu treba. Jer ono što smo dobili ga nikada neće zadovoljiti. Ono za što smo mislili da će nas ispuniti, ako to i dobijemo, neće biti dugog vijeka. Zadovoljstvo ega posjedovanjem i nagomilavanjem je plitko i kratkotrajno. To je zato jer je u egu duboko ukorijenjen osjećaj nedovoljnosti: još nemam dovoljno. Time zapravo misli: još nisam dovoljno. Nikada neće doći trenutak kada ćemo biti više dovoljno nego sada. Nema tog budućeg trenutka. Sva naša moć je u sadašnjem trenutku. Već sada smo kompletni i cjeloviti ovakvi kakvi jesmo. Ništa što dodamo ili oduzmemo svojoj slici o sebi ne može promijeniti našu već postojeću savršenost (koja je naravno, savršeno nesavršena, inače ne bi bila savršena). Nema ništa što moramo postati ili postići osim prihvatiti sebe, kao i svoje trenutno iskustvo bezuvjetno. To znači biti prisutan u svojem životu ovdje i sada. Biti prisutan u sadašnjem trenutku – u Stvarnosti, a ne u kopiji života u umu. To znači voljeti sebe u praksi.

✧

U fizičkoj dimenziji u kojoj živimo, neophodno je da imamo određene stvari. Potrebne su nam kuće, namještaj, automobili, odjeća, alati, itd. Također, postoje stvari koje nemaju funkcionalnu vrijednost već samo služe da unose ljepotu u naš život, poput umjetnina, glazbe, cvijeća, poezije. Ego umjesto da koristi sve te stvari kao sredstva kakva i jesu: za olakšanje života, shvaća ih kao sredstvo poboljšanja samoga sebe, odnosno slike o sebi (priče). Zato se ego poistovjećuje sa stvarima. Tome uvelike pogoduje današnje potrošačko društvo i ekonomsko ustrojstvo kojem je jedini cilj zarada i gomilanje. Kolektivni ego zaražen je gomilanjem. Većina ljudi opsesivno je zaokupljena stvarima u svojem životu, jer se čini da su količina i vrijednost stvari koje posjedujemo mjerilo naše vrijednosti. Takvu nam sliku šalje svijet. U egovom svijetu tako i jest. Kada nemamo kontakt sa svojom pravom prirodom Jastva, neizbježno tražimo svoj identitet i vrijednost u stvarima i opsesivno želimo povećati broj predmeta koje „posjedujemo“. Kada možemo osjetiti prostornu svijest Promatrača u sebi, koji mi jesmo, prestaje poistovjećenost sa onime što imamo i što nazivamo „mojim“. Stvari dolaze i odlaze. I dalje možemo uživati u stvarima, ali ne crpimo svoju vrijednost iz onoga što posjedujemo. Mi zapravo nismo vlasnici ničega. Ova izjava egu je nelagodna (moji novci, moja kuća, moja djeca, moj partner, moje, moje moje…). Jastvo pak, uživa u slobodi od vlasništva ičega. Jer vlasništvo je samo ideja, koncept uma. Sve što trebamo dolazi nam kada nam treba, a ne kada Interpretator misli da treba. Kako znamo da nam nešto ne treba? Zato jer to sada nemamo. Upijte ovo kroz desnu percepciju. Osjetite olakšanje da ništa nemate – ne morate u svojem umu nositi sva ta imena, brojke, cigle, odjeću, obuću, prošle partnere, vikendice, automobile više sa sobom. Tu su kad vam treba i to je sve. Pored toga, upitajte se: što od toga mogu nositi sa sobom u smrt? Sve je to dio Maye, i ostaje u Mayi, a dok je ovdje – divno, uživajmo u stvarima, a ne da one vladaju nama. Sjetite se što je prsten učinio sirotom Gollumu iz Gospodara prstenova.

✧

Zavist je također proizvod ega. Ego se osjeća umanjenim ako netko ima više ili ako se nešto dobro desi nekome drugome. To je zato jer misli da su resursi ograničeni i da bismo imali moramo od nekoga uzimati. Egov identitet se bazira na usporedbi, a hrani se na gomilanju. Još. Više. Ako ništa drugo, ego će ustoličiti svoj identitet kroz priču o tome da nikada nema dovoljno i da je uvijek nepošteno tretiran od života. Svima drugima život daje bolje. Budući da je u trenutnom stanju kolektivnog ega (postoji i kolektivni ego – rekli smo da je sve neodvojiva cjelina) poistovjećenje sa stvarima poprimilo megalomanske razmjere (a to znači da je zrelo za otpuštanje!), nije na odmet slijedeća vježba za otkrivanje svojeg odnosa sa svijetom stvari. U kojoj mjeri vežete svoj osjećaj vlastite vrijednosti sa onime što posjedujete? Podsjećam vas, vi niste svoj ego. Vi ste svijest koja promatra ego.

✧

Knjigu Peti Element možete naručiti ovdje.

Ljubim.