Danas živimo u iznimno turbulentnim vremenima. Sigurno ste to primjetili do sada, osim ako ste živjeli u pećini od 2012. godine. Svatko prolazi kroz osobni proces unutarnje promjene, bilo da ga doživljava svjesno ili ne. A što se tiče stanja u svijetu – zaista ne moram spominjati što se sve događa… od raznoraznih prevrata, prirodnih nepogoda, financijskih i političkih kriza i svašta još o čemu zaista ne želim niti pisati.
Postavlja se pitanje: kako se nositi sa time?
Ja sam osobno izašla iz te igre, i pozivam i vas da mi se pridružite. Ne gledam vijesti, ne čitam novine i ne pratim televizijske programe. Gledam samo ono što me inspirira, uči novim znanjima i nadahnjuje. Do mene stižu aspolutno sve informacije koje mi trebaju a da nisu uznemirujuće, tako da nisam niti malo izuzeta od onoga što trebam znati.
Postavljam vam pitanje: trebate li biti informirani o ubojstvima, kriminalu, prevarama, tragedijama? Na jednoj od mojih radionica jedna žena je imala veliki problem sa time što sam upravo rekla. Pitala me: „Što da onda ja radim, da okrenem leđa i pravim se da ne vidim nepravdu, patnju? Što ako dok ja ne gledam stvari postanu još gore?“
Zaista, ovo pitanje smo svi imali i potpuno je jasno da ga imamo ako gledamo realnost sa čisto materijalističkog, 3D stajališta u kojem su cijeli svemir i svi naši životi žrtve slučajnih događaja, besmislenih i na koje nemamo nikakvog utjecaja. To je stari, Newtonijanski model (fizike) realnosti koji kaže da akcija A uzrokuje akciju B, determinirano i vi tu ništa ne možete. Ako ste na krivom mjestu u krivo vrijeme – možda nastradate, a možda ne. Tko zna. Sa ovog stajališta, univerzum je kaotičan i prilično okrutan sa dijeljenjem životnih iskustava. No, mi danas znamo da nije tako. Kvantni model (fizike) realnosti kaže da mi uzrokujemo posljedice, ili bolje reći mi utječemo na kvalitetu svojeg životnog iskustva.
Zakon Privlačnosti
Podsjetimo se Zakona Privlačnosti koji kaže:
„Slično privlači slično.“ „Neslično se odbija.“
To je zakon privlačenja i odbijanja. Misli i emocije zajedno čine elektromagnetski val koji je naš energetski potpis – stanje postojanja. Kreiramo našu stvarnost preko naše točke privlačenja, odnosno preko naših dominantnih misli i emocija – dominantne vibracije. Svatko ima svoju dominantnu vibraciju. Ta vibracija je točka privlačenja – što vibriramo, prema zakonu rezonance, privlačimo jer rezonira sa našom vibracijom.
Ako vjerujete u ovo (nije bitno da li vjerujete, zapravo, jer se Zakon privlačnosti primjenjuje na svakoga, uvijek, bez obzira da li ste svjesni toga ili ne), onda se morate složiti s time da tamo gdje je vaša pažnja/fokus, tamo ide vaša energija. Odnosno, ono o čemu mislite i emocionalno potkrijepljujete osjećajima, to privlačite.
Ako vjerujete da vaše misli i emocije imaju utjecaja na vašu realnost, onog trenutka kada reagirate na vanjske okolnosti sa svojim „bori se ili bježi“ mehanizmom, stavljate više svoje pažnje na njih i uvećavate ih.
Bori se ili bježi
Podsjetimo se, „bori se ili bježi“ mehanizam je primitivni, urođeni, automatski, instinktivni mehanizam našeg tijela (podsvjesnog uma) da pripremi tijelo da se bori ili pobjegne od opasnosti kada opazi prijetnju tijelu i preživljavanju.
Zamislite srnu koja mirno pase u šumi, u stanju savršene homeostaze – uravnoteženosti. No, u trenutku kada opazi vanjsku opasnost, recimo grabežljivca ( ili još gore: čovjeka), automatski će se uključiti njezin živčani sustav za borbu ili bijeg. Taj sustav je dio autonomnog živčanog sustava koji održava automatske funkcije tijela kao što su probava, regulacija tjelesne temperature, razina šećera u krvi, i sl.
Dakle, bori se ili bijeg pripada našem podsvjesnom umu. Kako bi se tijelo srne pripremilo za iznenadnu opasnost, kemijski se promijeni. Automatski se aktiviraju adrenalne žlijezde koje pokrenu ogromne količine energije. Tu energiju će srna iskoristiti za bijeg od opasnosti. Ako je dovoljno brza da pobjegne, nakon 15 – 20 minuta, kada prijetnje više ne bude, nastaviti će pasti travu i unutarnja homeostaza (ravnoteža) će se vratiti.
Ljudi imaju isti sustav – kada opazimo opasnost, uključi se naš sustav bori se ili bježi na isti način kao i kod srne. Stimuliran je dio mozga koji se zove hipotalamus, a koji kada se stimulira pali neurone i pušta kemikalije poput adrenalina, kortizola i drugih hormona stresa u naš krvotok. Paljenje neurona i kemikalije koje pripremaju tijelo za borbu ili bijeg uzrokuju dramatične promjene u tijelu. Krv se povlači iz probavnog trakta i usmjerava u mišiće i udove koji trebaju dodatnu energiju kako bi se tijelo borilo ili trčalo. Zjenice se proširuju, svijest o vanjskim okolnostima i okruženju se pojačava, vid se izoštrava, percepcija boli se smanjuje, a imunološki sustav se mobilizira povećanom aktivacijom. Postajemo pripremni –fizički i psihološki za borbu ili bijeg. Skeniramo naš okoliš tražeći znakove prijetnje, i što je najvažnije: sve je potencijalno prijetnja, čak i kada nije, budući da „tražimo neprijatelja“, odnosno opasnost.
U ranoj ljudskoj povijesti ovaj je sustav dragocjeno omogućavao preživljavanje od okolnosti poput sabljozubog tigra (koji je izumrla vrsta) i ostalih opasnosti za preživljavanje. U vremenima kada je zaista potrebno, ovaj mehanizam je dragocjen – zaslužan je recimo za majke koje podignu auto golim rukama da bi oslobodile dijete koje je zapelo ispod ili vatrogasce koji herojski ulijeću u goruće kuće kako bi spasili ljude u opasnosti. Navala adrenalina daje herojsku snagu koja je potrebna u trenucima kada treba spasiti ili zaštiti život. Međutim, u današnje moderno vrijeme zamijenili smo sabljozube tigrove sa alarmantnim stanjem u svijetu, političkim, socijalnim i financijskim krizama ili na osobnijem planu sa sa našim šefovima, rokovima, gužvama u prometu, svađom sa partnerom…
Kada doživimo stres, bilo da je uzrokovan vanjskim okolnostima ili samo našim unutarnjim mislima – brigom, anksioznošću, tjelesna reakcija bori se ili bježi je pokrenuta.
Kada je ovaj sustav aktiviran, skloni smo percepirati svakoga i sve iz našeg okoliša kao potencijalnu prijetnju za naš opstanak, a samom svojom prirodom, sustav bori se ili bježi premošćuje naš racionalni, svjesni um s kojim bolje možemo porazmisliti o čemu se zapravo radi i stavlja nas u modalitet napada.
Na straži smo za bilo kakvu potencijalnu opasnost, baš kao što na aerodromu osiguranje skenira sve što prolazi. Možemo previše reagirati na svoju okolinu, strah nam je preuveličan, razmišljanje iskrivljeno i sve gledamo kroz leću potencijalne opasnosti. Fokus nam se sužava na one stvari koje su nas mogu ozlijediti na bilo koji način, fizički ili psihički, branimo se kao da smo napadnuti čak i kada nismo, jer doživljavamo i najmanji komentar kao kritiku i opasnost za naš identitet. Strah postaje leća kroz koju promatramo život. Nemamo vremena za otvaranje novim stvarima, učenje, meditaciju, opuštanje, otvaranje srca. Zapeli smo u preživljavanju i praktički je nemoguće kultivirati pozitvne misli, osjećaje i uvjerenja (stanje postojanja) dok smo u ovom stanju. Fokusirani smo na kratkoročno preživljavanje, ne ulažemo svoju energiju u budući rast i dugoročno stanje postojanja. Kada smo u ovom stanju, život postaje serija kratkoročnih kriznih stanja, gubimo sposobnost da se opustimo i uživamo u sadašnjem trenutku. Pregorenje je neizbježno, budući da stanice u tijelu (kao i svakom organizmu) ne mogu koristiti energiju za rast – budući da je troše na preživljavanje.
Kada stavljate svoju pažnju na neugodne vanjske okolnosti, za koje ionako vjerujete da nemate utjecaja, vi im dajete svoju kreatorsku moć. Doslovce trošite dragocjenu kreatorsku energiju na pojačavanje onoga što ne želite u vašem iskustvu. I to činite iz straha. Svaki puta kada reagirate strahom ili anksioznošću na događanja u vanjskom svijetu, vi samo kreirate još energetskih ekvivalenata tom događaju u budućnosti. Kreirate sada svoje sutra koje će biti s istom dozom straha.
Oko uragana ili unutanji mir
Moramo se, dakle, naučiti kako biti oko oluje, uragana. Uragan je vrlo devastirajuć vrtlog vjetra koji unutar sebe ima mirnu točku, a oko te točke se okreće čitav uragan. Mi postajemo to oko oluje kada se povučemo u sebe, u svoj unutarnji svijet iz vanjskih okolnosti i uđemo u sadašnji trenutak. To se trenira, da ne bi bilo zabune. Ne možete očekivati da ćete nakon što ste pročitali ovaj tekst odjednom biti vješti u tome, iako vam se može posrećiti da ste prirodni talent pa s malo vježbe budete u stanju u potpunosti ignorirati neželjene vanjske okolnosti.
Najvažnija stvar koju treba imati na umu jest:
Nisu bitne okolnosti, bitno je naše stanje postojanja.
Zašto? Zato jer stanje postojanja kreira vaše sutra, vašu budućnost. A ako možete, unatoč okolnostima koje vam ne odgovaraju, povući se u sadašnji trenutak, u sebe, u meditaciju – u svoje oko uragana, i postići unutarnji mir bez obzira na kaos oko vas – vi ste doslovce gospodar svojeg života. Vi ste tada iznad okolnosti i kreirate ono što želite.
Reguliranjem našeg emocionalnog stanja postojanja neovisno o vanjskim okolnostima, mi majstoriramo svojim okolišem.
Što više reagirate na svjetske probleme, a i na probleme svojih bližnjih u mikrookolini – to više hranite te probleme. Ako imate problem s time da će vam netko reći da ste sebični – sjetite se da ta osoba ne zna za Zakon privlačnosti već živi svoju žrtvu i vas optužuje da ste odgovorni za njegovo/njezino stanje. Svatko kreira svoj život. Vi niste odgovorni za nikoga osim za sebe i najviše što možete učiniti za drugoga jest ne podržavati njihovu draumu (drama + trauma) već im pružiti bolji pogled na situaciju. Jer oni ne vide gdje su zbog straha.
Ono što možete učiniti jest slati i vibrirati ljubav prema onima koji vam se čine u nevoljama, patnji i problemima. Možete konkretno pomoći strancu na cesti, prijatelju, bližnjima. Ohrabriti drugoga.
Dozvolite si vidjeti najbolje u drugima i prenijeti im to. Oprostite sebi i drugima.
To možete učiniti. Ali pričanje o lošim vijestima, prepričavanje osobnih problema drugima i primjećivanje neželjenog je samo uvećavanje istog. To ne znači da ćete okrenuti leđa nepravdama u svijetu, dapače, reagirati ćete ali iz mjesta oka oluje – sa saznanjem da morate situaciji prići iz drugog kuta i nadići dramu. Drama kreira još drame, a svi smo ovisnici o drami, htjeli to priznati ili ne. Ljudski je reagirati na svjetske događaje, ali ako želite biti nositelj ljubavi, onda se morate nadići i ne zadržavati se dugo u drami. Drame će uvijek biti i to zato jer na planeti Zemlji igramo igru svjetlosti i tame, dobrih i loših dečki, ispravnog i neispravnog. To je igra dualnosti u kojoj tražimo centar, balans.
Igra dualnosti
Drevni egipćani su imali božanstvo imenom Aphopis koji je bio predstavljen velikom zmijom koja je predstavljala zmiju dualnosti i kaosa. Bog Sunca Ra je bio u vječnoj borbi sa Apophisom: svjetlo protiv tame.
Tako i mi doživljavamo stvari crno ili bijelo, ali istina je da postoji samo Jednost, svi smo dio istog Izvora, Kvantnog Polja, Univerzalne Inteligencije, Duha, Svoritelja ili kako god želite nazvati Duh.
Apophis nas stalno podsjeća na iluziju uspona i padova u životu, odnosno, šapće nam da nismo dovoljno dobri, kompletni i da moramo nešto biti ili postići da bismo bili cjeloviti. S druge stane, imamo polarnost u obliku boga Ra koji predstavlja potpuno ispunjenje samim sobom zbog osjećaja cjelovitosti i bezuvjetne ljubavi prema sebi ovakvom kakvi jesmo, jer smo savršeni samim time što život prolazi kroz nas. Apophis je “loš dečko”, a Ra “dobar”. Tako to izgleda u igri dualnosti, ali mi imamo svi u sebi i jedno i drugo – mi smo unija opozita. Tako to izgleda i u svijetu – netko mora biti loš, da bi netko bio dobar i obrnuto. Ne možemo naći svjetlost ako nema tame kao kontrasta. To ne znači da ćemo opravdavati nepravdu, zlo i patnju. To znači da ćemo biti svjesni da smo u igri dualiteta na Zemlji i ako želimo vidjeti širu sliku, ne smijemo osuđivati, već trebamo pomoći onima koje bismo rado osudili kao loše, da prepoznaju dobro u sebi. A to možemo jedino ako smo i sami u svojem oku oluje iz kojeg jasno vidimo. Dok smo zahvaćeni olujom, osuđujemo sebe i druge i time stvaramo još neravnoteže.
Pročitajte i ovaj tekst za nadahnuće kako biti iznad svega i furati svoj film: Jeste li došli na Zemlju obavljati posao Svetog Pobunjenika?
Sjetite se: strah i anksioznost proizlaze iz toga što pokušavamo predvidjeti buduće događaje koji se još nisu desili, a to znači da se bojimo da nam se ne ponovi prošla trauma i drama (\”drauma\”) u budućnosti.
Budite oko oluje i vratite se u sadašnji trenutak. Meditirajte. Težite ka stanju postojanja koje nema okidača u vanjskim okolnostima koji uzrokuju strah. Taj strah kojeg osjećate kada ste izloženi masovnoj svijesti straha ionako nije vaš – vi ste ga samo pokupili iz globalne svijesti. Zbog njega se osjećate loše. Vratite se u svoj centar uragana i pregrizite strah od preživljavanja. To onda radite za globalnu svijest, baš kao što svatko tko se vraća u svoje oko oluje i sadašnji trenutak, svojom svijesti diže svijest planete i svih nas. Sjetite se – svi smo povezani. Uzdižući sebe, uzdižete sve. Svi smo jedno.
Ne odstupajte od svoje vizije, centriranosti, poravnatosti i prave vibracije koja kaže:
JA JESAM SADA I OVDJE.
Nije bitno što drugi misle. Ako želite biti kanal ljubavi i svjetlosti gdje god da jeste, onda ne smijete biti u strahu od toga što drugi misle i kako će reagirati na vaše postupke. Još malo o tuđim mišljenjima pročitajte ovdje: Jesu li tuđa mišljenja bitna?
Morate biti slobodni od tuđih mišljenja da biste bili zaista slobodni. To je prava sloboda, a ne ona fantazija u kojoj ne radimo ništa već ležimo na nekoj tropskoj plaži i pijuckamo koktel. Prava sloboda je sloboda od tuđih mišljenja! Ne dopustite sranjima iz oluje da vas zahvate.
Sada je vrijeme za pokazati od čega smo. Čiste ljubavi.
Ljubim vas iz oka oluje.
