Koliko ste puta već čuli za moć sadašnjeg trenutka?
Jeste li zaista “shvatili” o čemu se radi?
Osobno, dugo vremena sam samo intelektualno razumjela što znači sadašnji trenutak. Iskustveno prepoznavanje moći sadašnjeg trenutka poklopilo se sa prepoznavanjem ega, glasa u glavi s kojim sam do tada bila poistovjećena. A ego voli izlete u prošlost i budućnost, sadašnjost mu nikada nije dovoljno dobra.
Iako ne mogu za vas iskustveno dočarati sadašnji trenutak, dati ću sve od sebe da vam prenesem što jasnije kako tamo doći i najvažnije: zašto nam je to uopće bitno?
Iz jednog jednostavnog razloga:
Sadašnji trenutak je jedini trenutak koji postoji.
Sadašnji trenutak je vrlo jednostavan. Jednostavno jest. Bez uvjeta. Postoji.
Naime, linearno vrijeme koje doživljavamo je iluzija koja postoji samo u našoj percepciji. Razlog tome je što imamo tijela u prostoru, pa nam se čini da se moramo micati sa točke A do točke B, kroz vrijeme. Ali, znanost će vam danas potvrditi ono što mistici tvrde već milenijima: linearno vrijeme je iluzija koja postoji samo u fizičkoj dimenziji. Zapravo, postoji samo beskonačnost. Ako vam se sada vrti u glavi, niste jedini. Naša fizička osjetila i naš razum teško shvaćaju koncept beskonačnosti jer smo navikli da za sve postoji početak ili kraj. I to sve nije sada bitno, želim vas samo usmjeriti na čijenicu da ste uvijek u sadašnjem trenutku, iako vam se čini da postojite u prošlosti u budućnost.
Razmislite: da li ikada možete biti prisutni sa svojim tijelom u bilo kojem trenutku nego sadašnjem? Možete mislima okupirati zamišljena mjesta prošlosti ili budućnosti. No vi kompletni, ste samo ovdje i sada. I iz vječnog sada doživljavate misli o prošlosti i budućnosti.
Dakle, kada mentalno okupiramo iluzornu prošlost ili budućnost (razmišljanjem o prošlim događajima kako nam se ne bi ponovili u budućnosti), mi nismo prisutni u sadašnjem trenutku. A sadašnji trenutak jest, rekli smo, jedini trenutak koji postoji i u kojem se sve odvija – cijelo naše životno iskustvo.
Ako vam je ovo sve apstraktno i pitate se kuda ovo vodi, ne brinite, postati će vam jasno. Za sada se samo upoznajte sa važnošću bivanja u sadašnjem trenutku.
Što je prisutnost u sadašnjem trenutku?
Prisutnost u sadašnjem trenutku (engl. present moment awareness) je stanje postojanja, a ne nešto što činimo.
Najjednostavnija definicija prisutnosti u sadašnjem trenutku je da smo u potpunosti svjesni trenutka u kojemu smo sada. To znači biti prisutan u sadašnjem trenutku. To znači biti u potpunosti ovdje i sada, što god činili i gdje god bili.
Mi smo rođeni u kulturi koja živi mentalno u prošlom ili budućem vremenu, i samo nekolicina nas sposobna je živjeti u sadašnjem trenutku. Prošlost u kojoj živimo drži nas u osjećajima žaljenja, krivici i u ulozi žrtve drugih ljudi ili okolnosti. Budućnost nosi obećanje poboljšanja, međutim, umjesto uživanja u životu koji se odvija u sadašnjem trenutku, mi većinu vremena razmišljamo o tome što nije funkcioniralo u prošlosti i planiramo kako to popraviti za budućnost. Mislimo da radimo za bolje sutra, ali zapravo propuštamo jedini trenutak koji postoji: sada.
Prisutnost u sadašnjem trenutku je stanje postojanja, za razliku od nečega što radimo/činimo.
Naglasak nije na trenutku, već na postojanju, bivanju koje donosimo u svoj život kada obraćamo punu pažnju na ono što doživljavamo u tom trenutku. Dobar pokazatelj da li smo u sadašnjem trenutku je osjećaj zahvalnosti. Osjećamo li zahvalnost za to što smo živi, bez obzira da li su nam trenutne okolnosti ugodne ili neugodne – u sadašnjem smo trenutku.
Kada govorimo o zahvalnosti, ne govorimo o onoj zahvalnosti koju osjećamo kada se uspoređujemo s nekim manje sretnim, zdravim ili bogatim od nas. Niti govorimo o zahvalnosti koju osjećamo kada se život odvija onako kako želimo. Govorimo o čistoj zahvalnosti za to što život teče kroz nas. Zahvalni smo za čudo života u sebi i svemu ostalome oko nas. To je zahvalnost koja ne treba konkretnog razloga da bi je osjećali.
To je zahvalnost na životnom putovanju i daru života samom, bez obzira na trenutne okolnosti.
Prisutnost u sadašnjem trenutku nekada nazivamo i biti u toku („in the flow“) ili biti u svojem elementu, biti u zoni, u koherenciji obje polutke mozga – u stanju svijesti u kojem smo u potpunosti uronjeni i posvećeni onome što se trenutno dešava u sadašnjem trenutku. Tada Životna energija teče slobodno kroz nas, tada smo konektirani sa svojim Istinskim Ja, odnosno, sa Poljem Univerzalne Svijesti ili Izvorom ili Bogom ili kako god želite nazvati Životnu silu koja svemu daje život. U sadašnjem trenutku, odnosno, u flow-u su obje polutke našeg mozga u koherenciji – usklađene su i surađuju. Tada se dešava nenaporna akcija ili inspiracija. Nema otpora onome što jest, sada i ovdje.
Naša energija je konstantno povezana sa energijom Univerzalnog Polja, ali je u punoći možemo koristiti samo u sadašnjem trenutku. Drugim riječima, kada smo u sadašnjem trenutku, Životna energija iz Polja teče kroz nas slobodno, svrhovito, radosno.
Sva naša moć je u sadašnjem trenutku.
Energija Polja daje nam život i svu Životnu energiju, a kada smo prisutni u sadašnjem trenutku, možemo je pustiti kroz nas da teče slobodno. Neke od \”nuspojava\” slobodnog tijeka životne energije kroz naše tijelo su: osjećaj radosti, slobode, svrhe, uzvišenosti, zdravlja, vitalnosti, povezanosti, mogućnosti, obilja, prihvaćenosti, snage, volje, bezuvjetne ljubavi, suosjećanja, fokusa, inspiracije, uživanja u životu.
Sadašnji trenutak je najdragocjenija stvar koju možemo iskusiti.
Ne postoje prošlost, niti budućnost osim u obliku sjećanja ili predviđanja u našem umu. Oboje su doslovce mentalne forme ili objekti kojima zatrpavamo svoje sadašnje životno iskustvo. Prošlost nam daje osjećaj identiteta, a budućnost obećanje spasenja i ispunjenja. Oboje su iluzija. Ako se sada ne osjećamo spašeno niti ispunjeno, nikakve su šanse da se to desi u budućnosti, jer sada kreiramo putem svojeg energetskog potpisa svoj slijedeći sadašnji trenutak.
Sindrom „Biti ću sretan kada…“
Svi mi živimo sa sindromom „Biti ću sretan kada…“ po svojoj volji ubacite na kraj rečenice:
postignuća na profesionalnom planu, novac, partnere, određeni oblik tijela, ili bilo koji drugi izgovor kojeg se držite kako biste izbjegli biti sretni u sadašnjem trenutku i ostavljate sreću za iluzornu budućnost.
A ako to i ostvarite, kao i uvijek, postaviti ćete sami sebi slijedeći uvjet zbog kojega ćete bježati u budućnost. Poput magarca koji ide za mrkvom koja mu je stalno ispred nosa.
Ako se dokopate novca, naići ćete na probleme s partnerom pa ćete sanjati o rastavi, ili ćete biti usamljeni jer nemate partnera. Ako se rastanete ili nađete partnera, slijedeće ćete htjeti napredovanje na poslu. Ako napredujete na poslu, htjeti ćete više slobodnog vremena da biste putovali. To ćete pak ostaviti samo za godišnji odmor ili nakon što odete u mirovinu. Ako nemate djece, čekati ćete da ih dobijete. Ako imate djece, čekati ćete da odrastu i odsele. Ako ste pretili čekati ćete da izgubite na težini da biste se voljeli. Ako ste bolesni, svoju sreću ćete odgoditi do ozdravljenja, a kada ozdravite pojaviti će se jedan od gornjih uvjeta. Naravno, ovo je iznimno pojednostavljena slika, ali ako bolje razmislite, lako ćete se pronaći u njoj, baš kao i svi mi.
Mrkva kojom sami sebe tjerate da svoju sreću stalno izmičete sebi ispred nosa uvijek se mijenja i nikada ili vrlo rijetko je uspijete kušati. Sve dok jednog dana ne shvatite da ste smrtni i da nemate toliko vremena koliko ste mislili. Obično se ljudima to dešava oko ulaskom u četrdesete godine života. Popularno to zovemo krizom srednjih godina, ali zapravo se radi o dragocjenom pozivu na buđenje. Astrološki se radi o bitnom povratku sporo kretajućeg planeta Urana koji je šokantan poziv na slobodu, buđenje i autentičnost i dešava se oko 40-42 godine. Svima. To je posljednji poziv da promijenimo sve što smo do sada trpjeli, slijepo pratili i skrivali od sebe.
Ako vaša sreća ovisi o onome što se dešava izvan vas – u vašim imovinama, odnosima i postignućima, osuđeni ste na trajno izbivanje iz sadašnjeg trenutka, tog slatkog trenutka u kojem ste ono što jeste i ništa drugo. U sadašnjem trenutku se prihvaćate sada, ovakvi kakvi jeste – bilo bogati ili siromašni, uspješni ili neuspješni, mršavi ili pretili, zdravi ili bolesni.
To ne znači kapitulacija! To ne znači da prihvaćate biti u lošem stanju! To ne znači slabost! Objasniti ću vam kasnije detaljnije kako da prihvatite sadašnje stanje. Za sada je bitno da shvatite da prihvaćanje ne znači ostajanje u neželjenom stanju. Baš suprotno! Prihvaćanje je micanje otpora svemu što želimo. To je otvaranje tijeka, flow-a Životne energije kroz nas.
Kada živimo u vremenu, konstantno trčimo i radimo nešto kako bismo popunili unutarnji nemir, a zaboravili smo na to da je unutarnji mir stanje postojanja, odnosno osjećaj, a ne radnja. Kad kažem “život u vremenu” ne mislim na to da ne bismo trebali imati sat radi praktičnih razloga (to nam je potrebno radi dogovora), nego mislim na “psihološko vrijeme” koje se dešava samo u našem umu koji želi pobjeći iz sada jer mu ovdje nije dovoljno dobro.
Naše stanje unutarnjeg nemira (psihološkog vremena) manifestira se kao vanjski fizički, mentalni i emocionalni simptomi, budući da Univerzalno Polje odgovara na naše stanje postojanja. A onda mi još više radimo, trčimo i poput psa koji pokušava uloviti vlastiti rep, konzumiramo još više i više svega što mislimo da će nam pomoći da ostvarimo unutarnji mir. Ali, jedino što nas može osloboditi od toga je pogled u vlastitu unutrašnost. Vanjski svijet ne može nam dati mir kojeg tražimo, osim na vrlo kratke staze. Mrkva uvijek izbjegne netom prije nego je uspijemo skinuti sa konopca na kojem visi ispred našeg nosa. Pas rijetko ulovi svoj rep, a ako ga i ulovi, odmah mu izmakne.
Mi smo ljudska bića (beings), a ne ljudska radnja (doings).
Mi bivstvujemo. Biće ili bivstvovanje je prisutnost u svojem biću koje se može dešavati samo sada.
Trebamo imati svrhovito sada. Umjesto na toga sadašnji trenutak gledamo kao na sredstvo putem kojega ćemo doći do sretnije budućnosti, koja uvijek izmiče iza ugla. Mi samo mislimo da živimo, a umjesto toga kao u filmu “Groundhog Day” ponavljamo jedno te isto dok ne shvatimo da je rješenje ispred našeg nosa cijelo vrijeme, i ne radi se o mrkvi.
Zašto izbjegavamo život u sadašnjem trenutku?
Izbjegavamo bivanje u sadašnjem trenutku zbog toga što osjećamo nemir kojeg uzrokuje potisnuti emocionalni naboja u nama, odnosno, emocije iz prošlosti o kojima je tijelo postalo ovisno da bi potvrdilo naš ego identitet. Emocionalni potpis iz prošlosti – naša originalna trauma bazirana na velikoj trojci straha, ljutnje i tuge iz djetinjstva neizbježno izlazi van da bi se integrirala u sadašnjem trenutku.
Bježimo iz sadašnjeg trenutka jer na taj način držimo i dalje potisnute naše blokirane emocije koje smo potisnuli tijekom djetinjstva jer nismo dobili bezuvjetnu ljubav.
Bježimo iz sadašnjeg trenutka jer nas je strah da će nas te emocije preplaviti ako ih pustimo. Naš cijeli identitet je izgrađen na tim emocijama i baziran je na ulozi žrtve koju naš ego uredno igra. Ne želimo prestati biti žrtva jer je to poznato. Neugodno, ali poznato. Egu dovoljan razlog da održava status quo, ma koliko bio neugodan. Ljudima je obično najteže priznati samima sebi da jednim dijelom uživaju u svojoj patnji i da su radije žrtve nego da se suoče sa nepoznatim i ne daj, Bože, mogućim uspjehom!
Ulazak u sebe i suočavanje sa samim sobom i vlastitim potisnutim emocijama ne zvuči privlačno našem obrambenom mehanizmu ega koji je naučio da preživljava glumom i pretvaranjem da smo ok. Gluma i maska ega koju navlačimo svaki dan na svoje lice drži nas neautentičnima jer sakrivamo svoje emocije straha, bijesa, tuge, krivice, stida, nezasluživanja koje su naš emocionalni potpis iz prošlosti. Mislimo da smo mi te emocije. I pravimo se da smo „normalni“ – dakle, i dalje potiskujemo svoje emocije.
Odbijamo osjećati svoje emocije u potpunosti jer su neugodne, a samim dopuštanjem sebi da ih osjetimo zapravo ih otpuštamo i prestajemo se osjećati neugodno. To se zove procesiranje emocija i nužan je preduvjet za zdrav i ispunjen život
Svrha jest osloboditi slobodan tijek Životne energije – energije ljubavi, naše jedine prave hrane, kroz naše tijelo. Namjerno kažem kroz naše tijelo jer upravo se radi o tome: kada smo u sadašnjem trenutku smo u potpunosti u našem tijelu bez neugode. Više ne bježimo iz tijela već uživamo u svojem tijelu i iskustvu života na zemlji u ljudskom tijelu. Životna sila teče kroz nas.
Zaista živimo.
Rekla sam da je pokazatelj da li smo prisutni u sadašnjem trenutku količina zahvalnosti koje osjećamo. Ako ne osjećamo zahvalnost, to znači da ne prihvaćamo sve ovakvo kakvo jest. Prisutnost u sadašnjem trenutku je prihvaćanje svega. Umjesto toga, mi percepiramo da se stvari ne odvijaju onako kako mi mislimo da bi trebale. Problem nije u onome što se dešava, već o našem mišljenju o onome što se dešava.
Oslobađanje od ovog percepcijskog zatvora jest u meditaciji. Alat koji nas stavlja u sadašnji trenutak je meditacija. I zato kada čujem od klijenata da ne mogu meditrati ili nemaju vremena za meditaciju, kažem im svima isto: onda nemate istinsku želju zavoljeti se. I kada se napokon ubace u avanturu svakodnevne meditacije, shvate o čemu sam im govorila. I smiju se kako je bilo lagano, a djelovalo je teško.
Vrijeme
Vrijeme nije dragocjeno jer je iluzija. Sadašnji trenutak je dragocjen jer je u njemu sva naša moć.
Ono što nas blokira od prepuštanja sadašnjem trenutku je strah da će nas naše blokirane emocije preplaviti ako se prepustimo sadašnjem trenutku, jer čim se prepustimo sadašnjem trenutku, one izlaze na površinu. To je zato jer su naše emocije pohranjene u našim tijelima, a tijelo jedino može postojati u sadašnjem trenutku. Naša tijela nose naše emocije poput tetovaža i znaju istinu, ma koliko mi mentalno bježali od nje pokušajima da kontroliramo svoju okolinu i druge ljude, i ma koliko se sedatirali svim mogućim načinima odvraćanja pažnje.
Bojimo se posvetiti se radu na sebi i bivanju u sadašnjem trenutku jer se bojimo straha. Bojimo se vlastitog straha, a on je iluzija. Naši strahovi su sastavljeni od sablasnih uspomena i fantomskih projekcija u budućnosti. Naš najveći strah je da ako oslobodimo sve svoje blokirane emocije, da će nas preplaviti, da ćemo nekoga ubiti, da će nas ostaviti, da ćemo se propiti, postati luđaci, izgubiti sebe. Drugim riječima, naš najveći strah nije smrt, već napuštenost.
No, istina je da nas taj blokirani emotivni naboj drži u blokadi naše Životne sile. Ne možemo živjeti svoje pune potencijale jer duboko u sebi imamo neintegrirane emocije koje čine magnetski dio našeg energetskog potpisa – gorivo naše kreacije. A ako se gorivo sastoji od straha, ljutnje i tuge, nikakvo mentalno bježanje u prošlost ili budućnost nam neće pomoći. Niti će nam pomoći petljanje po vanjskim okolnostima (novac, partneri, postignuća..). Jedini izlaz je oslobađanje svojih blokiranih emocija. Na sreću pa je to također, uz meditaciju, još jedan sasvim prirodan proces kojeg urođeno znamo činiti i ne predstavlja nikakav problem, ali ga moramo, baš kao i meditaciju, uvježbati činiti kako bi nam postao jednostavan i prirodan. Razlog tome je što smo od djetinjstva naučeni da blokiramo prirodno izražavanje svih svojih emocija.
Ne postoje dobre i loše emocije, postoje samo emocije koje se kreću i koje su blokirane.
Takozvane loše emocije (velika trojka: strah, ljutnja i tuga) su normalne ljudske emocije iz širokog spektra ljudskih emocija, ali su postale problematične jer smo blokirali njihovo izražavanje i stvorili krivo uvjerenja da s nama nešto nije u redu jer uopće imamo te emocije. O procesiranju emocija pročitajte članak Urge surfing. O tome sam pisala mnogo i u knjizi Peti Element.
Reći DA sadašnjem trenutku
Možda se sada pitate kako da postignete prihvaćanje sadašnjeg trenutka ovakvog kakav jest. Kako da se pomirite sa stanjem vašeg tijela, bankovnog računa, stanja u državi, ponašanja vašeg partnera, roditelja, djece…?
Ovaj ludi svijet koji živi u iluziji ega uvjerava nas od trenutka kada smo se rodili da je uspjeh materijalan i da se postiže tamo negdje vani. Uvjerava nas da moramo nešto biti ili činiti da bi zavrijedili postojanje i ljubav. No, Životna sila je u svima nama i potpuno je besplatna.
Mi samo mislimo da moramo zaslužiti da teče kroz nas. To je najveća iluzija materijalne realnosti ili ono što zovemo mayom: mislimo da moramo preživjeti.
Pravi, životni uspjeh nije ništa drugo nego uspješan sadašnji trenutak, odnosno, biti ovdje i sada.
Suludo je ne prihvaćati sadašnji trenutak, jer ništa drugo ne postoji.
Ne postoji mjesto gdje biste trebali biti, ne postoji nešto što biste trebali raditi, ne postoji netko tko biste trebali biti, a da biste vrijedili više nego što vrijedite sada. Jer sada vrijedite najviše što ste ikada vrijedili i što ćete ikada vrijediti, a to je u potpunosti. Vi ste već sada u potpunosti vrijedni sve ljubavi Polja. Ništa više ne morate naučiti, učiniti, biti, da biste bili vrijedni i da biste zasluživali svu ljubav, slobodu i obilje koja postoji.
Već ste sada cjeloviti.
Vi samo imate uvjerenje da biste trebali nešto drugo biti i činiti. To uvjerenje je laž u koju ste povjerovali jer su vam je servirali roditelji, u najboljoj namjeri, jer su takvo toksično jelo i njima servirali njihovi roditelji. Većina ljudi ne prihvaća sadašnji trenutak jer podsvjesno (gdje je dom naših uvjerenja o sebi i prirodi realnosti) vjeruju da će slijedeći trenutak biti važniji od ovog. Ali na taj način propuste cijeli svoj život.
Život nikada nije sada.
Ne krivimo svoje roditelje niti civilizaciju za to što su nas indoktrinirali. Prvi dio naših života smišljen je tako da živimo u iluziji našeg ega, zato da bismo mogli drugi dio života osloboditi sve svoje potencijale. Zamislite to kao gumicu na dječjoj praćki. Koliko dalje ćete navući gumicu sa kamenčićem unatrag, toliko dalje će se kamenčić ispaliti prema naprijed kada ga otpustite. Naša emocionalna trauma i blokada iz djetinjstva je naš potencijalni rezervoar goriva Životne energije za kreiranje života kakvog želimo. Samo ga treba početi koristiti. Ono što nas blokira je ujedno i naš najveći adut. Ako malo razmislite, tako je uvijek u životu. Iz smrti se rađa novi život. Iz destrukcije nastaje nova kreacija. I tako u krug, kao godišnja doba, vrtimo cikluse rasta prelaskom preko prepreka. Svaki novi vrhunac je viši od prethodnoga.
Čim počnemo poštovati i boraviti u sadašnjem trenutku, počinjemo rastapati naša nezadovoljstva i Životna sila počinje teći našim tijelom slobodno i s lakoćom. Kada počnemo djelovati iz sadašnjeg trenutka, sve što činimo prožeto je smislom, kvalitetom, ljubavlju. Čak i najjednostavnije radnje poput pranja suđa.
Kao što drevna zen budistička poslovica kaže: „Prije prosvjetljenja – cijepaj drva i nosi vodu. Poslije prosvjetljenja – cijepaj drva i nosi vodu.“ Misli se na to da i najtrivijalnije radnje u našem životu postaju sočne i bogate svime onime što nismo u stanju doživjeti dok bježimo iz sadašnjeg trenutka: smislenošću, lakoćom, ljepotom, ljubavlju, mirom. Ne tražimo više adrenalinske manifestacije da bismo se osjećali živima. I najtrivijalnije životno iskustvo je najbogatije.
Cilj života nije postići nešto što mislimo da je cilj, jer tako samo trčimo za nečime u budućnosti i promiče nam uživanje u sada. Sada je jedino što postoji. Nema cilja.
Putovanje je cilj.
Prestanemo li pružati otpor sadašnjem trenutku, prestajemo pružati otpor samome sebi i Životnoj sili koja prirodno želi i treba teći kroz nas. Prisutnost u sadašnjem trenutku zato nije radnja koju činimo – ne trebamo ništa posebno raditi da bismo bili prisutni, trebamo samo maknuti otpor onome što jest sada.
To ne znači da moramo zavoljeti sve ovakvo odmah – to bi bila preteška zadaća. Ljubav je prirodna nuspojava i pratitelj boravka u sada. Bezuvjetna ljubav i prihvaćanje za kojom žudimo i tražimo je van sebe cijelog života stiže nam sama od sebe prihvaćanjem sadašnjeg trenutka.
Na praktičnoj razini to znači da trebamo raditi meditaciju koja nas svjesno stavlja u sadašnji trenutak sve dok ne postanemo sami vješti u prisutnosti u sada tijekom svojeg svakodnevnog života. Baš kao i prilikom učenja vožnje bicikla ili auta, moramo prvo naučiti tehnike i onda ih vježbati dok nam ne postanu automatika.
Gdje god da jesmo, budimo tamo u potpunosti
Kada se nađemo u situaciji koja nam nije ugodna, imamo tri mogućnosti:
- odmaknuti se od situacije (što inače ne činimo zbog straha od promjene i zbog toga što smo ovisni o svojem identitetu žrtve)
- promijeniti situaciju mijenjanjem svoje perspektive te situacije interno (što inače ne činimo jer smo fiksirani na situaciju materijalno i tražimo krivca „vani“)
- prihvatiti situaciju.
Ako ne prihvatimo situaciju, pružamo otpor, a to nam samo znači još više otpora koje će nam Polje marljivo vratiti na našu energiju otpora. I također to znači da smo rekli NE sadašnjem trenutku, a to je veliko NE svemu što postoji, Životu samom.
Gledajte na to ovako: kada ne prihvaćate situaciju kao potrebnu za vaše najveće dobro (iako vi to još sada ne vidite), vi pružate otpor onome što jest. A to jest. Jer mora biti. Kako god vama izgledalo.
Što bi moglo biti uzaludnije od stvaranja unutarnjeg otpora onome što jest? Što bi moglo biti luđe od pružanja otpora Polju samome? Polje je beskonačna inteligencija koja organizira sve što postoji, i čini to sa bezuvjetnom ljubavlju za sve. Naš ego je taj koji samo misli da je organizator.
Prepustite se onome što jest. Prvo prihvatite (recite unutarnje DA), a onda se ili odmaknite od situacije ili je promijenite mijenjanjem svojeg uvjerenja o situaciji. Ali prvo prihvatite da je to vaša kreacija u sadašnjem trenutku. Ponudite Polju drugačiju vibraciju: ne-otpor, odnosno prihvaćanje.
Prihvatite sebe i situaciju kao nužni korak u vašem daljnjem rastu.
Kada kažete DA sadašnjem trenutku odmah ćete uvidjeti da je cijela situacija krenula u vašu korist – u smjeru koji radi za vas, umjesto protiv vas. Naravno, jer ste prestali pružati otpor onome što jest.
Šaljete li otpor, uvećavate ga i na otpor ćete i dalje naići. Prihvatite situaciju kao da ste baš takvu željeli i sve će krenuti u smjeru koji je za vas lagan i prirodan. Prihvatite sadašnji trenutak ovakav kakav jest i nađite mir kojeg uzaludno pokušavate naći postavljajući neprestane uvjete kako bi trebao sadašnji trenutak izgledati. Sada, na ovo ego može reći da to znači da pristajemo na slabost, predajemo se „sudbini“, ili može reći da ako se ne odupiremo da ćemo stvar još pogoršati jer će se „oteti kontroli“. Ego je s ovim izjavama je daleko od istine.
Naime, kada prihvatimo sadašnji trenutak ovakav kakav jest, odnosno, kada mu se prestanemo odupirati postavljajući uvjete kakav bi trebao biti, uviđamo da jedina stvar koja je bila „kriva“ je bilo naše reagiranje na dramu, priču o tome kako smo žrtva nekoga ili nečega.
Druga posljedica prestanka postavljanja uvjeta sadašnjem trenutku kakav bi trebao biti jest da sve dolazi k nama, umjesto da mi trčimo za nečim. To je posljedica činjenice da se sve što ikada trebamo da bismo bili cjeloviti nalazi u sadašnjem trenutku, a ne u prošlosti ili budućnosti. Kada smo i mi u sada, naša „sudbina“ nas može naći.
Gledajte na to ovako: zamislite da je vaša svijest neboder, a svaki kat je jedan stupanj svijesti. Od nižeg prema viši katovima, vaša svijest je sve šira i bliža Polju. Ako stojite na primjerice, sedmom katu nebodera i bacite bumerang (vašu želju) u univerzum (Polje), a zatim se spustite na treći kat, da li vas bumerang može pronaći na trećem katu? Naravno da ne može. Bumerang će se vratiti na sedmi kat, od kuda ste ga i poslali. Drugim riječima, akcije koje poduzimamo, ako ih je potrebno poduzimati su bez napora, prirodne i lagane. U flowu smo. Sve nam dolazi kada trebamo i koliko trebamo, niti trenutka prerano niti trenutka prekasno. Otpor sadašnjem trenutku uvećava neželjenu realnost. I onda se bunimo zašto nam se bumerang nije vratio… zato jer smo se u međuvremenu premjestili na treći kat razmišljati o prošlosti. Ne vidimo ga i ne čujemo ga sa trećeg kata.
Kada smo u sadašnjem trenutku i prihvaćamo ga, mi smo točno tamo gdje trebamo biti: uvijek smo na pravom mjestu u pravo vrijeme jer smo u sinkronicitetu (poravnanju) sa samim Životom – Životnom silom!
Što nas dovodi do još jednog razloga (zapravo najvažnijeg!) zbog biste uvijek trebali reći DA svim iskustvima koje doživljavate:
Život (Polje) će nam uvijek dati iskustvo koje je za nas najpotrebnije i za naše najveće dobro!
Ovo ne mogu dovoljno naglasiti! Naime, Polje je svijest koja daje Život. Radi se o vrhunskoj, božanskoj Inteligenciji koja spaja sve umove, sva tijela, sva iskustva, svo vrijeme i sav prostor. Polje savršeno zna koje je iskustvo potrebno za vas u ovom trenutku za razvoj vaše svijesti. Polje ne zanima da li ste vi bogati, mršavi, školovani, mladi ili stari. Polje ne zanimaju vaša ego postignuća. Polje je svijest koja ima jednu svrhu: ekspanziju. Polje zato zna što vam treba za širenje vaše svijesti jer ste vi dio Polja i jer ste beskrajno biće koje ima ljudsko iskustvo. Ako vam sada kažem da ste vi to Polje, možda odem predaleko za vaš ego koji želi misliti da je on taj koji upravlja cijelom pričom. Ili će vam možda šapnuti da baš VI niste vrijedni biti Bog Kreator – Polje. Univerzalno Polje svijesti je ocean bezuvjetne ljubavi, kojeg ste vi dio – vi ste kap u tom oceanu. Ali, vi ste i taj ocean, zar ne?
Nije li mudro onda prihvatiti iskustva koja trenutno imamo kao iskustva potrebna za naše najveće i najuzvišenije dobro, iako nam možda ne izgledaju tako? Kako znamo da je to iskustvo koje trebamo? Zato jer je to iskustvo koje trenutno imamo u sadašnjem trenutku! Sadašnji trenutak je sve – Polje je u sadašnjem trenutku, mi smo u Polju u sadašnjem trenutku.
Sadašnji trenutak već jest ovakav kakav jest. Neizbježan je. Otpor sadašnjem trenutku je otpor Životu. Kada bježimo iz sadašnjeg trenutka u ropotarnicu naše povijesti ili iluzorno mjesto budućnosti, kada mentalno pokušavamo kontrolirati sadašnji trenutak ili se otupljujemo na bilo koji način da ne bismo bili ovdje i sada – odbacujemo naš najveći dar koji nam je ikada dan: ŽIVOT sam.
Ljubim.
Procesiranje emocija, meditaciju za sadašnji trenutak i još puno toga sadrži knjiga Peti Element.