Jeste li se ikada upitali čega se najviše bojite? Trebali biste, jer strah je jedina stvar koja vas drži podalje od svega što zaslužujete u životu.
Jedan od najvećih strahova koji čovječanstvo doživljava još od svojih početaka je strah od neuspjeha. Taj strah ima duboke biološke korijene jer su naši preci imali isti strah, iako su ga drugačije manifestirali. Ali strah od neuspjeha je u našoj DNK i potječe od kolektivnog straha da kao ljudska vrsta nećemo preživjeti. Naši preci znali su da bi preživjeli moraju funkcionirai u plemenu, u kolektivu. Onome koji je izbačen iz kolektiva, vjerojatno prijeti smrt.
No, od tada je prošlo mnogo vremena, i mi se danas više uglavnom ne bojimo da će nas naše pleme izbaciti pa nećemo preživjeti. Osim ožiljaka odbačenosti, napuštanje plemena nije nužno smrt. Međutim, taj strah se danas manifestira kroz nešto sasvim drugo: novac.
Naš moderni, kolektivni strah za preživljavanje je, gotovo u cijelosti projiciran na količinu novca koju imamo.
Strah od neuspjeha je strah koji je intimno unutar naših tijela povezan uz novac.
Zbog toga mislimo da smo neuspješni ako nemamo novac. Negdje na putu od plemenskog društva do danas, čovječanstvo je povezalo uspjeh ili preživljavanje sa količinom novca koju ima. A količina novca koju imamo direktno je postala mjerilo naše vrijednosti.
Siromašni ostaju siromašni jer ih je stid siromaštva. osjećaju se manje vrijednima, a takvu uvjerenje kreira frekvenciju koja se bazira na oskudici i manifestira još oskudice.
Teško je misliti bogato kada nemamo novaca. Ali ono što uvijek možemo učiniti (što je ujedno i izlaz iz ovog labirinta) jest redefinirati svoju definiciju uspjeha.
Mit o uspjehu
Živimo u svijetu u kojem postoje ideje o kompeticiji – natjecanju i ideja o oskudnim resursima. Vaša želja da imate skuplji auto ili veću kuću potječe iz istog drevnog straha naših predaka: da nismo uspješni ako nemamo NEŠTO. Za naše pretke to je bila vještina kojom doprinosti zajednici. Za nas je to novac.Ili, drugim riječima: neuspješni smo ako nemamo novaca. Ironija je u tome da ako imamo to uvjerenje (a dijelimo ga svi kolektivno), naša frekvencija straha zaista i manifestira nedostatak novaca. No, zapravo se radi o tome da smo povezali našu uspješnost kao ljudska bića sa količinom novca kojom raspolažemo.
Vrijednost ljudskog bića ne može biti povezana sa ničim materijalnim. Ona nije nešto što se mjeri, zaslužuje ili broji. Vrijednost ljudskog bića JEST i postoji samim rođenjem.
Igra novca i moći povezanom s novcem, je iluzija kojom se svi držimo u labirintu, tražeći izlaz na krivim mjestima: u zaduživanju ili ropstvu gomilanja još materijalnih stvari. Sve da bismo dokazali da vrijedimo svojeg postojanja!
Samo postojanje novca kao mjerila vrijednosti je izvor drevnog straha koji nam je u genima. No, možemo maknuti i novac, ali strah će ostati, jer nije u novcu stvar nego u našem strahu da ne vrijedimo. Uvijek ćemo naći drugačiji način da se držimo malenima, nevrijednima, odvojenima – sve dok ne prihvatimo da slijedeću definiciju uspjeha:
Istinski uspjeh je ne biti ograničen konceptom uspjeha i neuspjeha.
Stvar je promjene uvjerenja koje ste naslijedili kroz DNK. Strah kojeg dijelite sa ostatkom čovječanstva može se pretvoriti u radost promjenom uvjerenja.
Tajna uspjeha, PRAVOG USPJEHA je u tome da odustanemo od ideje o uspjehu.
Sjetite se da ste došli bez ičega u ovaj život i da ćete tako i otići. Drugim riječima, čini se da akumulacija ičega nije svrha našeg dolaska na planetu.
Kako su nastala uvjerenja?
Svi smo došli na svijet sa sposobnošću da imamo svoju verziju realnosti i percepiramo sebe i svijet oko sebe na jedinstveni način.
Uvjerenja o sebi i svijetu nastala su gotovo sva u prvom sedmogodišnjem ciklusu, a u drugom i trećem su (dakle od 14. do 21. godine) doživjela eventualne preinake. Do otprilike 21. godine su naša uvjerenja o sebi i prirodi realnosti formirana i duboko pohranjena u podsvjesni um kao obrasci kroz koje percepiramo i kreiramo našu realnost. Kroz vrijeme, naravno, mijenjamo uvjerenja.
Uvjerenja su nastala u djetinjstvu, temeljem onoga što smo percepirali od svojih roditelja i okoline i pohranjena su u podsvjesni um kao programi koje vrtimo za kreiranje naše realnosti.
Uvjerenja koja imate tehnički nisu vaša, vi ste ih nesvjesno i nekritički preuzeli od svojih roditelja, učitelja i društva u kojem ste odrasli.
Razmislite: zašto vjerujete u ono u što vjerujete o sebi i prirodi realnosti? Od kuda vam ta uvjerenja?
Sve što kreiramo u svojem životu rezultat je naših uvjerenja o tome tko smo i što je za nas moguće.
Većina tih uvjerenja nastala je kada smo bili poput psihičkih spužvi u djetinjsvtu na način da nam je netko dobronamjeran (ili manje dobronamjeran) tko nije znao kako funkcioniraju zakoni Univerzuma, rekao ili pokazao svoja uvjerenja koja su ograničena:
„Želiš biti zvijezda? Ti si sanjar koji se treba spustiti na zemlju među ljude i imati normalan posao kao normalni ljudi. Ne živi se od snova!“
Ili: „Budi praktičan. Budi realan. Nitko u tvojoj obitelji nije uspješan, pa nećeš biti niti ti. Svijet je opasno mjesto. Bez muke nema nauke. Mora se teško raditi da bi bio uspješan. Ako ne radiš ono što ti se kaže, propasti ćeš.“
Ono što nam se svima dešava jest da bivamo cijepljeni idejom o tome da moramo biti ”normalni”. O tome kako nas ”normalnost” sputava pročitajte ovdje: Što nam čini Sidrom normalnosti?
Vježba
Evo vrlo efektivne vježbe za vas koju često radim sa klijentima. Odgovorite sami sebi, iskreno na slijedeća pitanja:
- Kakvu osobu predstavljam svijetu – kakvim se želim prikazati (vanjski, uspješni, ali lažni ja)?
- Kakva sam osoba zaista (unutarnji, „istinski“ ja)?
- Što mislim da moram činiti da bi preživjeo?
- Kako definiram uspješnost? Tko je uspješan čovjek?
- U čemu se osjećan nedovoljno dobar? U čemu nisam „uspio“? Što je zapravo uzrokovalo taj neuspjeh?
- Da li preispitujem „konvencionalnu mudrost“ i autoritete?
- Da li sam u stanju izraziti svoja najdublja uvjerenja i razloge zbog kojih ih se držim?
- Da li sam ikada do sada promijenio neko svoje duboko uvjerenje zbog onoga što sam iskusio u praksi?
- Da li odustajem suočen s preprekama?
- Da li nesreću doživljavam kao priliku za rast?
- Da li mi je poznato kako sam stekao svoja osnovna uvjerenja? Gdje sam dobio informacije na kojima se ona zasnivaju?
- Koliko čvrsto vjerujem u svoja uvjerenja? Zašto ustrajem na njima? Što bi me natjeralo da promijenim uvjerenje?
- Koje od mojih uvjerenja potiče najsnažnije emocije?
- Koja je uloga slijedećih izvora prilikom stjecanja mojih uvjerenja:
- mediji: knjige, internet, tv, radio, novine
- ljudi: obitelj, učitelji, liječnici, vjerski vođe, prijatelji i suradnici
- osobno iskustvo?
- Kojim se kriterijima ravnam pri procjeni vrijednosti informacije koje dobivam?
- Što sam u školi naučio o pravljenju pogrešaka?
- Što su me roditelji naučili o pravljenju pogrešaka?
- Koja je najveća pogreška koju sam ikad napravio?
- Čemu me je ona podučila?
- Koje pogreške ponavljam?
- Koju ulogu kod mene igra strah da ću pogriješiti u svakodnevnom životu, na poslu, kod kuće?
- Kako bi se ponašao da sam bezuvjetno voljen i podržan?
- Što bih drugačije napravio da se ne bojim da ću pogriješiti?
Promjena uvjerenja
Uvjerenja su naše percepcije realnosti. Uvjerenja određuju koju ćemo realnost živjeti. Ono što misliš da jest – jest. Naše emocije su rezultat naših uvjerenja. Uvjerenja pohranjuje podsvjesni um i kada doživimo nešto, automatski tome iskustvu dodjeljujemo značenje temeljem naših uvjerneja kojih većinom nismo svjesni. A onda se tome pridoda i emocija, te zajedno potvrđuju naše uvjerenje o toj realnosti.
Kada odaberemo stvoriti nova uvjerenja, najveći problem u usvajanju tih uvjerenja jest što neke stvari i realnosti smatramo „realnijima“ i „mogućijima“ od drugih. To je samo zato jer smo sami sebe uvjerili da je tako.
No, zapravo nema jedne istinite realnosti prema kojoj su druge potencijalne realnosti manje ili više istinitije. Postoje samo beskonačne potencijalne realnosti koje sve postoje u Polju simultano, sada, i svaku od njih možemo odabrati te je pretvoriti iz potencijala u realnost, ali to ovisi o našim uvjerenjima: što vjerujemo da je za nas moguće?
Negativna uvjerenja o sebi zadržavaju čuda od manifestiranja u našim životima!
Ne postoje prosječni ljudi. Postoje samo prosječna uvjerenja o sebi. Ako promijenite uvjerenja o sebi – promijeniti ćete cijeli svoj svijet!
Možemo napraviti promjenu! Za promjena ide od genetski programiranog straha (ideja o uspjehu/neuspjehu) preko namjernog uzgajanja novih uvjerenja o sebi i uspjehu, do prepoznavanja urođene vrijednosti u svakome: svakom čovjeku, životinji, planeti, Životu samom.
Svatko ima jedinstveni Dizajn, što znači da ima jedinstveni način, Put buđenja za svoju pravu prirodu. Sve duhovne tradicije govore o buđenju za svoju pravu prirodu. Upućuju zapravo na prepoznavanje života bez otpora, u harmoniji sa Kozmičkom Stvarnosti, sa onim što jest. Svatko od nas može se probuditi za svoju pravu prirodu. Danas imamo i praktične alate: Human Design, Gene Keys (koji se baziraju na I Ching-u), a kombiniramo ih sa Tao-m i Ne-Dualnim učenjima. Iako je Putovanje za svakoga od nas isto, svatko ima jedinstvenu prirodu i dizajn i jedinstveni je kanal za Kozmičku Stvarnost, to znači i da je iskustvo Istine jedinstveno za svakoga od nas. Drugim riječima, putujemo svatko na svoj način, i zato nam HD pomaže da praktično dođemo do svoje jedinstvene Istine upoznavanjem sa svojom mapom na Putu. Ne trebaju nam više vanjski autoriteti da nas vode, jer nalazimo svoju Unutarnju Istinu i time vječno postajemo probuđeni za svoju pravu prirodu. Sjajimo kao jedinstveni dijamant u Kozmičkoj Cjelini. pozvani ste na Transformacijsko Putovanje kroz knjigu Peti Element i Transformacijsku Školu Human Design-a!
Ljubim.