Budi nepromjenjiva prisutnost koju želiš vidjeti u svijetu!

“Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.”

Ova rečenica često se može vidjeti i čuti u svijetu samo-pomoći i duhovnosti, čak i u biznis i političkim krugovima.

To je prekrasan koncept: umjesto da pokušavamo mijenjati druge da vode “bolji, svjesniji život” (što je poput gradnje kuće na pijesku), okrećemo se sebi i mijenjamo sebe. Mi smo ti koji živimo takav život i time inspirirano druge.

Međutim, promjena je na kraju samo to – promjena. I jedino što je konstanta u svijetu kojeg vidimo je upravo: promjena.

Sve se mijenja, ništa nije trajno, pa čak niti megalističke planine koje su ovdje od prapovijesti. Sve je netrajno, to je i Buddha ustvrdio, a nije potrebno mnogo kontemplacije da i sami potvrdimo: netrajnost, promjena je činjenica.

Promjena našeg ponašanja, navika, stila života, imidža, hobija, posla, partnera… je na kraju samo to: promjena. I tko kaže da je nabolje? Sigurna sam da ste svjedočili situacijama u kojima ste se promijenili, za vas nabolje, ali drugima to nije bila promjena na bolje.

Primjerice, ako ste se rastali od partnera jer su vam se putevi i interesi razdvojili. Vi biste rekli da ste se promijenili na bolje, ali da li bi isto rekli i vaš bivši partner i možda njegovi ili njezini prijatelji, roditelji?

Također, ako ste se promijenili jednom, tko kaže da nećete opet? Koliko ste puta prestajali pušiti, jesti slatkiše u krevetu prije spavanja, vikati na svoje dijete, kupovati stvari koje vam ne trebaju, a onda se opet našli da to, protiv svoje volje, činite? Tko kaže da se nećete promijeniti opet i opet, tko zna u kojem smjeru?

Prije nego vas ovo stavi u stanje konfuzije, odmah da bude jasno: promjena je stanje Života. Nema ništa loše u promjeni. Zamislite da se nikada ništa ne mijenja… tko bi, na kraju, htio živjeti takav život? Promjena je flow života i čini ga nikada istim, uvijek novim.

Ali, ali, ali! Mi se bojimo, užasavamo se promjene, koliko god nam bila nužna da se ne pretvorimo u okamenjene, beživotne fosile.

Pitam vas slijedeće: ako je promjena ta koja je neizbježna, ne bismo li možda trebali pronaći ono NEPROMJENJIVO u našem iskustvu?

Ako postoji promjena, mora postojati i neki nepromjenjivi faktor u ovoj cijeloj priči, zar ne? Podloga za promjenu. Platno na kojem se odvijaju scene promjene.

Hajdemo ga pronaći – taj nepromjenjivi dio.

Za početak, pronalazak nepromjenjivog elementa pomoći će nam da pronađemo ono što nam je svima ZAJEDNIČKO, umjesto da stalno uspoređujemo sa drugima na temelju onoga što je promjenjivo i različito u svima nama.

Što nam je zajedničko i nepromjenjivo svima? To je ono što zaista može “promijeniti svijet na bolje”!

Locirajmo taj nepromjenjivi element koji nam je svima zajednički!

Što je to što nam je svima zajedničko i neutralna je startna točka za sav dijalog i akciju sa svima drugima?

Zvuči predobro da bi bilo istinito, zar ne? Toliko smo različiti, kako bismo ikada mogli pomiriti sve te razlike?

Lagano!

Naša tijela, ili kako ih još  zovemo od milja: “um-tijelo organizmi”, sačinjeni su od smrtnih kosti i mesa koji su u konstantnoj promjeni.

Doživljavamo stalni flow misli, emocija, osjećaja, senzacija. Čujemo, vidimo, mirišemo, okusimo, dodirujemo teksture… konstantna promjena.

Ali, postoji i nepromjenjivi element u svemu ovome koji se potpuno ignorira a očigledan je i dostupan u svakom trenutku svakome. Postoji nepromjenjivi element u našem iskustvu, postojanju, koji je sa nama čitavog života, i sada u ovom trenutku (i svakome) je sa nama. Točnije, mi SAMI JESMO taj neopromjenjivi element. Izostavljamo svoje prisutstvo iz čitave priče.

Što je taj nepromjenjivi element u našem postojanju? Kako ga pronaći? Kako ga identificirati? Pogledajmo sami za sebe, i svjedočimo očigledno: ja sam taj nepromjenjivi element.

Svatko za sebe može reći samo: ja jesam. Nitko ne može poreći svoje postojanje. Ne možete reći: ja nisam, jer to nije točno! Tu ste da biste uopće mogli imati iskustvo i reći da “niste”.

Činjenica vašeg bivanja, postojanja je očigledna i potpuno ignorirana.

Sve se svodi na identificiranje vašeg pravog identiteta: već ste prisutni.

Misli, osjećaji, senzacije, iskustva, objekti, dolaze i prolaze, ali vi ste uvijek tu, zar ne? Ne možete biti nešto prolazno!

Stavite sa strane sve prolazno: stanja vaših misli, emocija, stanja tijela… što ostaje? Očigledno je! Vaše prisutstvo! Tihi svjedok u kojem se pojavljuju misli, emocije, stanja tijela, scene života… i odlaze… ali vi ste i dalje tu. Uvijek ste prisutni kao prostor iz kojeg se rađaju sve promjene i u koje se vraćaju. Pogledajte direktno u ovo: jednostavno je. Toliko je očigledno, činjenica da ste vi nepromjenjivi faktor, da je umu prejednostavno.

Primjetite da misli dolaze i odlaze, ali vaša prisutnost ostaje konstantna. Isto je i sa emocijama i tjelesnim senzacijama. Ne trebate čekati budućnost da ovo uvidite: vaše prirodno stanje postojanja, bivanja je sada očigledno. Ne morate se truditi biti prisutni i svjesni, već jeste.

To je vaše prirodno stanje.

Vaše bivanje je previđena, nepromjenjiva konstanta koja je vječna podloga svih iskustava koje zovete “moj život”.

Vaše tijelo, um i emocije mogu imati iskustva, čak i bolna, ali vašoj prisutnosti nije ništa. Vaše prirodno stanje bivanja ostaje netaknuto ičime što dolazi i odlazi na ekranu vaše svijesti, baš kao što i na ekranu na kojem se vrte scene požara ili poplave nema zaista vatre ili vode.

Vaša prava priroda, bivanje, ne pati i nema problema.

Uvidite očiglednost: jedina nepromjenjiva konstanta ste vi – svjesnost, bivanje, prisutnost… kako god želite zvati svoje vječno, bezimeno, neposredno bivanje kao prisutnost. To je vaša prava priroda i prirodno stanje. Već jeste, zar ne? Ne morate se truditi biti, već jeste. Zato je to vaše prirodno stanje.

Vratimo se sada na početno pitanje: identificirajmo ono nepromjenjivo u našem iskustvu kako bismo pronašli što nam je svima zajedničko.

Sa ovom jednostavnom istragom, pronašli ste iz svojeg direktnog iskustva da ste upravo vi, vaše postojanje, taj element.

Vi ste onaj kojeg ste tražili, sviđalo se to vama ili ne. I već jeste sve što ikada trebate biti, a to je sve.

Hajdemo sada još jednom kratko provjeriti da li je vaše iskustvo da ste vi TAJ stvarno?

Sjednite na trenutak mirno i postavite sebi pitanje: tko zna koja misao će mi slijedeća prva doći? I onda čekajte da vam dođe prva misao. Kada misao dođe, spoznajte da je misao došla od nikuda, zadržala se neko vrijeme i onda se vratila u ništa. Misao je došla u vašu svijest, zadržala se kratko, a onda nestala.

Misli dolaze i odlaze, ali ono što tu misao spoznaje je vječno. Vi ste prostor za sve misli, emocije, senzacije i iskustva koja su promjenjiva.

Isto je sa emocijama i tjelesnim senzacijama: osjećaj tuge dođe, preplavi vas, a zatim nestane. Glava vas zaboli, zatim bol prestane.

Tako je sa svime: sve dolazi, zadržava se neko vrijeme i odlazi. Ali vi ste uvijek tu. Ono koje promatra i svjedoči sve promjene i iskustva ne ide nikamo, vječno je tu. To ste vi. To je vaša prava priroda. To je nepromjenjivi element vašeg postojanja. I svačijeg.

Svatko doživljava isto što i vi. To nam je svima zajedničko. PRISUTSTVO koje nije osobno: ja jesam.

Mi smo svi jedinstvene manifestacije iste bezgranične, vječne prisutnosti.

Odgovor na pitanje “tko sam ja” najjednostavnije bi se mogao iskazati kao:

“ja sam vječna prisutnost. Nemam granica. Ja poznajem sve promjene, dolaske i odlaske svih pojava, ali ja ne idem sa njima. Ništa ne postoji van mene, ja sam Izvor pojava mojeg tijela, uma i svijeta. Sve što poznajem sam ja. Bez mene ništa ne postoji. Ja sam praznina, ja sam punoću, ja sam početak i kraj. Ja jesam.”

Kada vi kažete. “Ja jesam”, to je isto “ja jesam” koje kažem i ja, i svatko drugi. To nam je svima zajedničko: svi jesmo VJEČNA PRISUTNOST.

Nema dva od ničega, sve je jedna Cjelina.

Umjesto da budemo promjena koju želimo vidjeti u svijetu, osvijestimo da smo svi u svojoj srži nepromjenjivo bivanje.

Kako djelujemo kada smo u konekciji sa svojom srži, svojim vječnim prisutstvom, koje je najočiglednija stvar na svijetu, sakrivena na otvorenom – otvorena tajna?

Djelujemo otvorenog srca, jasno vidimo i činimo prava djela jer više ne procjenjujemo svijet prema različitostima, već vidimo u svakome i svemu istu srž: postojanje. To je Bezuvjetna Ljubav koja nije osobna, već je podloga za ovu božansku igru promjena.

“Kada volimo nekoga, mi se zapravo zaljubimo u njihovo bivanje. To je ono što nas zapravo privuče: postojanje. Nešto u njihovom postojanju spoji nas sa našim vlastitim bivanjem. Tako da je iskustvo ljubavi zapravo dijeljenje našeg zajedničkog postojanja, bivanja, vječne, nepromjenjive prisutnosti koja koje podloga svih promjena. Drugim riječima, ljubav je prepoznavanje našeg zajedničkog bivanja.”